- Rimskog carstva
- Roman Empire* * *• Roman Empire
Hrvatski-Engleski rječnik. 2013.
Rimskog carstva
Look at other dictionaries:
Sigismund — Sìgismund DEFINICIJA 1. v. 2. (hrv. Žigmund) ime trojice poljskih kraljeva (16. i 17. st.) i jednoga cara i kralja Svetog rimskog carstva njemačke narodnosti 3. Luksemburgovac (1368 1437), hrv. ugarski kralj (od 1387), češki kralj (od 1419) i car … Hrvatski jezični portal
Konrad — Kònrad DEFINICIJA 1. v. 2. II njemački kralj i car Svetog Rimskog Carstva (1024 1039) 3. III njemački kralj i car Svetog Rimskog Carstva (1137 1152) ONOMASTIKA m. os. ime (germanskog podrijetla) pr.: Kȍnc (Hvar, Primorje, I Slavonija), Kònrad… … Hrvatski jezični portal
Leon — Lȅon DEFINICIJA ime šestorice bizantskih careva i trinaestorice papa 1. I Veliki, Sv. papa (440 461), postigao priznanje pape kao vrhovne vlasti u crkvi 2. I Veliki bizantski car (457 474), uspostavljao nadmoć Istočnog Rimskog Carstva nad… … Hrvatski jezični portal
Càrigrād — m najveći grad u Turskoj, glavni grad Istočnog Rimskog Carstva Bizanta (Konstantinopol) i kasnije Osmanskog Carstva; Istanbul, Stambol … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
Karlo — Kȃrlo DEFINICIJA 1. v. 2. (Karl) ime jednog austrijskog kralja (19 20. st.), šest njemačko rimskih kraljeva (9 18. st.), deset švedskih (15 19. st.), (Charles) četvorice britanskih (14 18. st), jednog burgundskog (15. st.), jednog flandrijskog… … Hrvatski jezični portal
Carigrad — Càrigrād m DEFINICIJA najveći grad u Turskoj, 6.748.400 stan., leži na obalama Bospora; utemeljen 330, glavni grad Istočnog Rimskog Carstva Bizanta (Konstantinopol) i kasnije Osmanskog Carstva; Istanbul, Stambol … Hrvatski jezični portal
Bìzant — m pov. 1. {{001f}}grčka kolonija na Bosporu, osnovana u 7. st. pr. Kr., jezgra kasnijeg Konstantinopola 2. {{001f}}Istočno Rimsko Carstvo (395–1453), država nastala raspadom Rimskog Carstva, glavni grad Konstantinopol (prije Bizant, danas… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
Làtīn — (Latínjanin) m (Làtīnka, Latínjānka ž) 〈G Latína, N mn Latíni/Latínjani〉 pov. 1. {{001f}}stanovnik Rimskog Carstva kojemu je latinski materinski jezik 2. {{001f}}onaj koji govori romanskim jezikom; Talijan 3. {{001f}}na nacionalno miješanim… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
Pànōnija — ž pov. geogr. latinski naziv za područje koje se protezalo od Bečke šume na SZ do desne obale Dunava, na I do utoka Save u Dunav, na JI do Save i Kupe na J [Gornja ∼; Donja ∼]; pri diobi Rimskog Carstva pripala Zapadnome … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
Teutónci — m mn 〈N Teutónac〉 (Teùtōnka ž) pov. 1. {{001f}}germansko pleme sa S Europe koje je u 2. st. u pljačkaškim pohodima došlo preko Galije do Rimskog Carstva 2. {{001f}}u srednjem vijeku naziv za Nijemce … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lîmes — m 1. {{001f}}mat. granična vrijednost (oznaka lim) [∼ niza; ∼ funkcije] 2. {{001f}}pov. stražarnicama, utvrdama, nasipima ili zidom utvrđena granica Rimskog Carstva [panonski ∼ duž Dunava] 3. {{001f}}psih. prag osjeta 4. {{001f}}općenito, granica … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
